- Piše: protojerej-stavrofor doc. dr Velibor Džomić

Ovih dana se intenzivno govori o mjeri kojom je propisan maksimalan broj građana na vjerskim obredima na vjerskim površinama na kojim se nalaze vjerski objekti (crkvene i manastirske porte itsl.). Mjera je politička, a ne zdravstvena i nema utemeljenja u pravnom poretku Crne Gore. Neustavna je i diskriminatorna do srži, jer se u svakom trenutku, na bilo kojoj javnoj površini, može naći više od 20 ljudi na fizičkoj distanci osim u crkvenim i manastirskim portama!
Prilika je da se podsjetimo, a i da nauče oni koji ne znaju, da su Crkva i vjerske zajednice duhovne i istorijske, a u pravnom smislu sui generis ustavne institucije u Crnoj Gori. Važno je i da se zna da pravni poredak u Crnoj Gori nije i ne može biti suspendovan za vrijeme bilo kakve epidemije, jer su i dalje na snazi svi ratifikovani međunarodni ugovori, Ustav, zakoni i drugi akti. Ljudska prava ne mogu biti suspendovana ili poništena.
Dalje, svaka naredba, mjera ili preporuka državnog organa, pa makar to bilo i Ministarstvo zdravlja, mora biti u skladu sa pravnim poretkom Crne Gore. Ti akti su na hijerarhijskoj ljestvici uvijek daleko ispod, a ne iznad Ustava i zakona. Oni ne smiju biti u suprotnosti sa Ustavom i zakonima. Nedopustivo je selektivno i laičko tumačenje pravnih normi u svakoj, a posebno u situaciji kada se ograničavaju određena ljudska prava. Gledali smo kako, uz dužno poštovanje medicinske struke, ljekari ne samo tumače zakonske odredbe nego i kreiraju naredbe. Pitam se: da li bi tako velikodušno dopustili pravnicima ili ekonomistima da vrše ljekarske preglede ili hirurške intervencije?
Podsjetimo se da je Nacionalni koordinacioni tim (koji je dobio nadustavna, gotovo vanzemaljska i mistična svojstva u državnoj organizaciji) 7. maja ove godine donio mjeru kojom je dozvoljeno da se od 11. maja u vjerskim objektima na 10m2 nalazi jedno lice, a na prostorima ispred vjerskih objekata do 20 lica. I u jednom i u drugom slučaju je obavezna fizička distanca od 2 metra. Prva mjera je zdravstvena i ona je legalna i legitimna. Ali, druga mjera je politička. Donijeta je zbog litija i to je jasno.
Navedena politička mjera je neustavna i nelegalna, jer nije u skladu sa čl. 11 i 46 Ustava Crne Gore i čl. 2 Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama. Osim toga, ona nije u skladu ni sa čl. 18 Univerzalne deklaracije UN o pravima čovjeka, čl. 18 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i čl. 9 i 11 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Riječ je o diskriminaciji svoje vrste.
Odredbom iz čl. 14 st. 2 Ustava Crne Gore je propisano da su vjerske zajednice ”slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova”. U taj dio vjerskog života, državna vlast, shodno ustavnoj odredbi, nema pravo da ulazi, niti, pak, da o tome odlučuje. Osim toga, vjerske zajednice su, shodno čl. 14 st. 1 Ustava, odvojene od države.
Odredbe navedenih ratifikovanih međunarodno-pravnih akata u Crnoj Gori i čl. 46 Ustava svakom građaninu jemče pravo i slobodu da ”sam ili u zajednici sa drugima, javno ili privatno ispoljava vjeru ili uvjerenje”. Ovo pravo je, kao i ostala, podložno ograničenju, ali ne i poništavanju i ukidanju.
Vjerski obredi u vjerskim (sakralnim) objektima (crkvama, manastirima, katedralama, džamijama, kapelam itsl.), koji se nalaze na vjerskim (sakralnim) površinama (crkvenim i manastirskim portama i sl.) u pravnom smislu riječi (a to je ovdje primarno), nisu ”javna okupljanja ili javne priredbe” u smislu čl. 2 i 4 Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama. To se jasno zaključuje ukoliko se ima u vidu odredba iz čl. 10 Zakona o javnim okupljanjima. Po toj odredbi, organizator je obavezan da nadležnom organu podnese prijavu za održavanje javnog okupljanja najkasnije u roku od 5 dana prije njegovog održavanja.
Nijedan vjerski obred u vjerskim objektima i na vjerskim površinama na kojima se nalaze vjerski objekti se ne prijavljuje i za njega se ne obezbjeđuje nikakva dozvola od strane Uprave policije kao organa koji je nadležan za javna okupljanja. To nije propisano zakonom! Površine na kojim se nalaze vjerski objekti su neodvojive od vjerskih objekata i obrnuto. Riječ je o sakralnim prostorima, koji sa vjerskim objektima uvijek čine cjelinu.
Mora se imati u vidu da se na vjerskim obredima i učešćem u njima ne izražavaju ”politička, socijalna i druga uvjerenja i ciljevi, protesti, interesi i različitosti”, a što predstavlja osnovu pojmovnog određenja javnog okupljanja iz čl. 2 Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama.
Osim toga, vjerski obredi ne spadaju ni u javne priredbe, jer su Crkva i vjerske zajednice neprofitne vjerske organizacije. Vjerski obredi se ne održavaju ”radi ostvarivanja prihoda u okviru registrovane privredne djelatnosti”, a što predstavlja osnovu pojmovnog određenja javne priredbe u smislu čl. 4 Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama.
Mjera po kojoj je dozvoljeno prisustvo maksimalno 20 osoba na vjerskim površinama na kojim se nalaze vjerski objekti u kojim se vrše vjerski obredi je neustavna, nezakonita i diskriminatorna.
I laiku je, poslije ovoga, jasno da se vjerski obredi u vjerskim objektima i na vjerskim površinama na kojim se nalaze vjerski objekti ne ubrajaju u javna okupljanja ili javne priredbe u smislu važećih i obavezujućih zakonskih odredbi. Imajući u vidu naprijed navedeno, od crkava i vjerskih zajednica se jedino može zahtijevati da, tokom trajanja vjerskih obreda na vjerskim površinama na kojim se nalaze vjerski objekti, obezbijede poštovanje fizičke distance od najmanje 2 metra između dvije osobe i drugih higijenskih mjera. I ništa više! Samo tako možemo da kažemo da su pravila ista za sve!
Broj prisutnih vjernika na vjerskom obredu jedino može biti ograničen površinom vjerskog zemljišta na kome se nalazi vjerski objekat, a ne paušalno za sve vjerske objekte, koji su različite površine i koji se nalaze na različitim vjerskim površinama. Neophodno je da se mjera po kojoj je na vjerskim površinama dozvoljeno prisustvo maksimalno 20 osoba što prije izmijeni i usaglasi sa pravnim poretkom Crne Gore bez ikakve diskriminacije.